Prvi elektrostimulator srca implantiran je 1958. godine u Karolinskom institutu u Švedskoj, a dizajnirali su ga inženjer elektrotehnike Rune Elmqvist (na slici lijevo) i kirurg Ake Senning.

Prvomu pacijentu s ugrađenim elektrostimulatorom srca Arneu Larssonu 26 puta je implantiran novi model, no ipak je doživio duboku starost, iako je prvi uređaj dobio s 44 godine. U Hrvatskoj je prvi elektrostimulator srca ugrađen 6 godina kasnije, 1964.godine, a ugradio ga je Miram Pasini na Klinici za kirurgiju u KBC-u Zagreb (Rebro).

Pacemaker (engleski naziv za srčani elektrostimulator) predstavlja električnu protezu koja detektira srčane impulse te po potrebi šalje električne impulse koji dovode do aktivacije srčanog mišića i pomažu u održavanja normalnog srčanog ritma. Pacemaker je mali uređaj, koji se implantira ispod kože te regulira srčani ritam. Danas imamo više vrsta srčanih elektrostimulatora, neki služe isključivo za regulaciju srčane frekvencije kod ljudi koji imaju usporen rad srca posljedično srčanim blokovima tj. smetnjama u provođenju impulsa. Mogu biti jednokomorni, dvokomorni ili trokomorni.

Trokomorni pacemakeri služe u poboljšanju srčane funkcije kod pacijenta sa srčanim zatajivanjem i zovu se još i resinkronizacijski pacemakeri (CRT). Osobe kod kojih je postavljena indikacija za CRT uglavnom nemaju sporu srčanu frekvenciju već imaju blok u jednom dijelu provodnog sustava. Zbog tog bloka njihovo srce ne može stisnuti svoje stijenke istovremeno već jedna srčana stijenka kasni. Upravo ovaj elektrostimulator pomaže u istodobnom tj. sinkronom stiskanju stijenki.

Posebni elektrostimulatori su kardioverter defibrilatori.

Osobe kojima je ugrađen ovakav uređaj imaju povišeni rizik iznenadne srčane smrti. Ovo su visoko sofisticirani uređaji kojima je temeljni zadatak terapija brzih srčanih ritmova, onih po život opasnih. U slučaju potrebe ovi uređaji mogu funkcionirati i kao obični elektrostimulatori.