# Prenesena onako kako su napisana.
Jednog dana u siječnju 2023. g. provodila sam uobičajeno poslijepodne…
Opuštena, radila sam kolače. U trenutku kada sam ih mirno stavljala u pećnicu osjetila sam nelagodu, a zatim i strašan strah kada mi je srce izgubilo ritam , doslovno podivljalo. Jedva sam došla do stola da sjednem. Pokušala sam izmjeriti tlak, ali zbog jake aritmije tlakomjer ga nije mogao očitati.
Imam tlakomjer koji prepoznaje fibrilaciju atrija. Puls mi je bio oko 150 otkucaja u minuti (inače je 50, tzv. štedljivi puls), ali u tom trenutku tlakomjer nije mogao očitati ni visinu tlaka, a ni brzinu otkucaje srca. Tek nakon što sam se malo umirila uspjela sam izmjeriti. Tlak je bio oko 180/80, puls 147. Uplašila sam se jer to nije bilo obično preskakanje srca. Bilo je jako neugodno, posebice jer se mi se to dogodilo iz čista mira i prvi puta.
Znala sam da moram pozvati hitnu. Brzo je došla. U međuvremenu je kći nazvala mog dobrog prijatelja, koji je inače kardijalni kirurg, pa je on razgovarao s doktoricom koja je došla k meni. Ta ista mlada liječnica mi je rekla da mi se divi da s takvim pulsom i aritmijom idem niz stepenice u vozilo Hitne . U vozilu su mi odmah dali lijek intravenozno. U Hitnoj na Merkuru sam ostala do ponoći. Kada po vas dođe Hitna, voze vas u bolnicu u koju pripadate po kvartu u kojem živite (bar je tako u Zagrebu),a ne na Rebro gdje se inače liječim. Uz pomoć lijekova i dežurnog liječnika mojem srcu je trebalo oko 8 sati da uhvati pravilan ritam, smiri se, a visok tlak dođe u normalu.
Bio je to moj prvi susret s aritmijom. Povremeno mi se ponavlja, ali sada već znam puno o njoj Pokušavam prvenstveno zadržati mir. Posebnu pažnju usmjeriti na disanje, na duboki udah, zadržavanje daha, nekad se snažno nakašljem i to mi pomogne. Ovo je samopomoć koja meni odradi svoje. Srce uhvati ritam uz blažu aritmiju.
Moram napomenuti da imam mehanički aortni zalistak tako da čujem svaki otkucaj svoga srca. Posebno nije ugodno slušati kako mi srce "preskače" kada u tišini legnem u krevet prije nego utonem u san.
Na sve se čovjek navikne te uz manje predostrožnosti može živjeti kvalitetno kako i živim.
Nemojte se bojati. Bitno je znati ako redovito koristite terapiju koju vam je propisao kardiolog, neće se dogoditi ono najgore. Zbog mehaničke valvule ja moram koristiti antikoagulantnu terapiju i to Martefarin. Ima i puno "boljih" lijekova za one čiji je jedini problem fibrilacija atrija, a to će procijeniti vaš liječnik.
Nemojte živjeti u strahu, nego idite na redovite kontrole, koristite propisanu terapiju i jednostavno prihvatite tu našu fibrilaciju atrija jer je i ona sada dio našeg života - htjeli mi to ili ne.
Vjerujte, ima puno gorih stvari od fibrilacije atrija.
Za mene je proteklih 20 godina života s aritmijom najveći problem STRAH od neznanja kako se ponašati i kako živjeti s aritmijom?! Na žalost s vremenom sam naučila puno iz vlastitog iskustva (4 ablacije srca, preživljen arest srca, te doživotan život sa ICD-om).
Vjerujem da bi mi bilo lakše da sam uz sebe imala ovakvu brošuru i "support grupu" onih dana kada je srce odlučilo biti neposlušno. Posebice mi je drago što se u brošuri spominje tjelovježba kao jedan od benefita u suživotu sa aritmijom.
Moj moto je plesati (živjeti) najbolje što mogu u ritmu mog srca!