Za liječenje zatajivanja srca danas imamo više skupina znanstveno dokazanih učinkovitih medikamentnih terapija koje će ublažiti ili otkloniti simptome i spriječiti pogoršanje bolesti, te pomoći da kvaliteta života bude bolja i da bolesnik živi duže.

Osnovne skupine lijekova su beta-blokatori, inhibitori RAAS sustava, mineralokortikoidni antagonisti (MRA), diuretici, te SGLT-2 inhibitori.

Osim što je nužno imati lijekove iz navedenih skupina u terapiji, nužno je da su i njihove doze što optimalnije, tj. što više unutar raspona koje bolesnikovo tijelo i funkcija srca može podnijeti. Velikim istraživanjima dokazano je da više doze lijekova značajno smanjuju smrtnost u odnosu na niske, početne, doze lijekova. Važno je vjerovati svom liječniku, porazgovarati s njim o dozama i ne imati predrasude o nuspojavama.

Vrlo je bitno lijekove uzimati redovito, te da ne dođe do preskakanja ukoliko se bolesnik osjeća dobro. Lijekove je potrebno uzimati s vodom, a ne recimo sa sokom od grejpa, jer to može utjecati na apsorpciju nekih lijekova.

U slučaju da neki od lijekova kod bolesnika izaziva neželjene učinke, nije dobro samoinicijativno prekidati uzimanje lijeka već konzultirati svog liječnika, jer je možda potrebno samo smanjiti dozu ili će liječnik preporučiti zamjenu lijeka s nekim drugim lijekom.

Prije uzimanja novih lijekova također je potrebno konzultirati liječnika, jer neki lijekovi protiv bolova ili neki „prirodni“ lijekovi mogu imati nepovoljne utjecaje kod osoba koje imaju zatajivanje srca ili interferirati sa već postojećom terapijom.